Kako izgleda daje vasa Majka 'CIGANKA a otac ALBANEZ
zasto vi niste Serb niti Hrvat
"sv.Mihailo" <goodcop78@[EMAIL PROTECTED]
> wrote in message
news:SSTFi.34433$4A1.6871@[EMAIL PROTECTED]
> Slobodan Jarcevic: Hrvatski jezik umire jer su se Hrvati opredelili da
> zbog
> lepote jezika usvoje Srpski kao svoj maternji jezik
>
>
>
> Hrvatski jezik umire!
>
>
>
> Iako je hrvatski jezik iz grupe najstarijih evropskih jezika on kao deo
> svetske kulturne bastine iscezava. Danasnja hrvatska drzava ga pokusava
> odbraniti sasvim pogresnim metodama, dok ga UNESKO ne spasava, jer nema
> sluha za politicku odbranu jezika.
>
>
>
> Presudu hrvatskom jeziku je donela hrvatska intelektualna elita u
> devetnaestom stolecu, kad je odlucila da se odrekne svog maternjeg
> (hrvatskog) jezika i u drzavnu administraciju uvede srpski jezik - kao
> sluzbeni. Time je hrvatski jezik izbrisan iz spiska zivih. A srpski
jezik
> je, tom merom u Hrvatskoj, dobio novo ime. Prvo: "hrvatski ili srpski",
> "srpskohrvatski", pa "hravatskosrpski", pa "hrvatski standardni jezik"
i,
> na
> kraju, "hrvatski".
>
>
>
> No, ovde nam nije cilj da se bavimo sudbinom srpskog, ali da bi se
> jednostavnije shvatila zla kob hrvatskog jezika, potrebno je objasniti
da
> je
> ona uslovljena manipulacijom - preuzimanjem srpskog jezika, pod
izgovorom
> da
> je to jezik Hrvata. Manipulacije srpskim jezikom nisu prestale ni danas
-
> one se izrazavaju malo drukcije. Tako sto neko, iz nekog razloga -
> strateskog cepanja Srba, odluci da stvori novu naciju od Srba. Tada se
> "namece potreba" da se i ime jezika tih Srba promeni. Primer je svez -
> Srbi
> muslimani nece vise da budu Srbi. Hoce da budu "Bosnjaci" i oblace
srpski
> jezik u haljine "bosnjacke". Najnoviji nacionalni i jezicki inzenjering
se
> obavlja u Crnoj Gori - tamo se stvara "crnogorska nacija" i "crnogorski
> jezik", a deo stanovnistva (Srbi muslimani) uverava da govori
"bosnjackim
> jezikom", a deo (Srbi katolici) da govori "hrvatskim jezikom".
>
>
>
> To je lakrdija koju su Hrvati u Hrvatskoj vec usavrsili. Ali, oni su to
> ucinili u vreme kad im se to nije zameralo. Njihovo tisucugodisnje
> robovanje
> u granicama tudih drzava je kod Srba izazivalo i samilost i solidarnost,
> pa
> nisu ni primetili da je Hrvatima prisvajanje srpskog jezika bio samo
> strateski korak (zamisljen u kabinetima Beca i Vatikana) ka
rasrbljavanju
> i
> postepenom pohrvacenju Srba katolika, ciji su srpski jezik proglasili
> hrvatskim. Inace, s hrvatskim jezikom nikad ne bi uspeli pohrvatiti Srbe
> katolike: Dalmacije, Hercegovine, Bosne, Crne Gore, Dubrovnika,
Slavonije,
> Baranje, Srema, Zumberka, Like, Korduna, Baranje, pa i grada Karlovca -
na
> domaku Zagreba. Da im je, nekim cudom, Sabor u Zagrebu po****io hrvatski
> jezik za knjizevni - Srbi katolici bi se cudom cudili takvoj lakrdiji.
Bez
> srpskog jezika u drzavnoj upotrebi, Hrvatska bi ostala u svojim
povjesnim
> granicama, onim granicama koje su obelezene rasprostranjenoscu izvornog
> hrvatskog jezika - zagorskog, mozda: kajkavskog. S hrvatskim jezikom, ne
> bi
> se moglo hrvatsko ime preneti na dubrovacke gospare ili hercegovske
> gorstake, jer oni nikad nisu imali dodira s pripadnicima hrvatskog
naroda,
> a
> hrvatski su mogli razumeti toliko koliko i bilo koji drugi slovenski
> jezik -
> ceski, slovenacki, poljski, slovacki.
>
>
>
>
> Hrvatska drzava ubija hrvatski jezik
>
>
> Odbacivanje maternjeg jezika u Hrvatskoj i preuzimanje za sluzbenu
> upotrebu
> jezika drugog naroda je svojevrsan fenomen u svetu. Takvog primera vise
> nema. Tamo gde su kolonijalne sile ugrozile jezike domorodac, cini se
sve
> da
> se ti jezici ocuvaju i uvedu u sluzbenu upotrebu. U Hrvatskoj je potpuno
> drukcije. Drzava cini sve da hrvatski jezik iscezne - da odumre, kako bi
> se
> to reklo marksisticki. On se ne predaje ni u obdanistima, ni u osnovnim,
> ni
> u srednjim skolama, ni na univerzitetima. Na njemu se ne stvaraju ni
> naucna,
> ni umetnicka dela. Ne stampaju se ni knjige na hrvatskom, niti se on
> koristi
> na racunarima.
>
> Da bi se drzava narugala samrtniku na odru, u Hrvatskoj se hrvatski
jezik
> koristi jos jedino u humoristickim delima - zaista, crni humor. Toliko
> malo
> hrvatskog jezika mogu (jos) da razumeju Hrvati iz Hrvatske, a vrlo tesko
> (i
> toliko) Srbi prevedeni u Hrvate.
>
>
>
> UNESKO nije registrovao postojanje hrvatskog jezika
>
> UNESKO je telo Ujedinjenih nacija koje brine o svetskoj kulturnoj
bastini.
> Pod njegovom zastitom su stare gradevine, stari rukopisi, knjige,
> religiozni
> objekti, muzika i druga kulturna dobra svih naroda. Posebna briga vodi
se
> o
> ocuvanju svih jezika sveta - cak i onih kojima govori jos jedva nekoliko
> desetina ljudi. Svaki jezik je civilizacijsko blago i svojevrsan
> arheoloski
> lokalitet, u kojem se mogu naci ****uke iskona i dekodirati sadrzaji
> zivljenja najstarijih ljudskih zajednica.
>
> Hrvatski je u grupi najstarijih jezika Evrope, jer je u ****odici
> slovenskih
> jezika. (Zapadnoevropski jezici su mladi - nastali iz latinskog, po
> drzavnoj
> volji kolonijalne Rimske Imperije. Herodot je zapisao da je i grcki
jezik
> novijeg datuma, ako se u****eduje sa jezicima balkanskih starosedelaca,
iz
> kojih su Grci pozajmljivali reci za svoj buduci jezik, koji ce, kasnije,
> izuzetno zaduziti Civilizaciju).
>
>
>
> Hrvatski, kao stari jezik, morao bi da se nade na listi jezika koji su
> ugrozeni i UNESKO bi, na osnovu svog radnog programa, morao da preduzme
> sve
> da ga sacuva od izumiranja. Ne treba sumnjati da bi se poslenici nauke u
> ovom telu Ujedinjenih nacija bespogovorno prihvatili ovog zaduzenja -
samo
> kad bi znali da hrvatski jezik postoji i da je ugrozen. Nazalost,
hrvatski
> nije na spisku ni ugrozenih ni neugrozenih jezika. Na UNESKO-ovom spisku
> njega nema. Pod njegovim imenom je samo srpski jezik. A hrvatski je
> jedino
> na samrtnickom odru - i hrvatska drzava rado ocekuje njegovu smrt.
Hrvati
> nece pozvati hitnu pomoc za njegovo spasavanje, iako za tako nesto jos
> nije
> kasno. Boje se da bi prezdraveli Zagorac bio velika smetnja
teritorijalnom
> integritetu drzave. Mozda ce poziv za spas hrvatskog jezika uputiti
Srbi.
> Io****o su, bez obzira na gorka iskustva, uvek bili jedini narod koji je
> prijateljski pruzao ruku Hrvatima. Drugog takvog naroda, u svom
okruzenju,
> Hrvati nemaju - ni danas.
>
>
>
>
> O povjesti srpskog ili hrvatskog jezika
>
>
> Hrvatski linvisti se nece sloziti ni s jednom cinjenicom u ovom tekstu.
> Mnogo su mastila potrosili da bi dokazali da su Srbi prisvojili
"hrvatski
> knjizevni jezik" i mnogo su ljuti na Vuka Stefanovica Karadzica sto je
> dosao
> u "hrvatsku" Hercegovinu i iz nje odneo "najcistiji hrvatski govorni
> jezik"
> - 1817. Ako bismo bili malo strpljiviji (ne dokazujuci da je Hercegovina
> srpska pokrajina - u svakom smislu), mogli bismo hrvatske ucenjake
> zamoliti
> da nam objasne kako je, onda, Dositej Obradovic (1790), pre Vuka
> Karadzica,
> mogao da obilazi krajeve zapadno od Drine i da tamo (pa i u Severnoj
> Dalmaciji) poducava decu na srpskom jeziku. On je roden u Banatu (u
> Srbiji)
> i nikako nije mogao iz njega poneti hrvatski jezik. Prilikom svog
boravka
> u
> Trstu, opet je bio medu Srbima i ti Srbi su citali njegova dela - pisana
> na
> srpskom jeziku. U oslobodenoj Srbiji, Dositej Obradovic ce biti prvi
> ministar prosvete - 1811.
>
> Za to vreme, u Zagrebu se govorilo nemackim ili madarskim, a u okolini
> Zagreba hrvatskim - zagorskim, iliti kajkavskim. A to je jezik, rekli
smo,
> koji se od srpskog razlikuje vise nego sto se, recimo, razlikuje
bugarski
> od
> srpskog.
>
>
>
> Bilo bi dobro da nam hrvatski ucenjaci odgovore i na pitanje sta je bilo
> sa
> srpskim jezikom, ako uzmemo da je Vuk Karadzic (iz nekog razloga)
> prisvojio
> hrvatski jezik za sluzbenu upotrebu u srpskim drzavama. Onda bi oni
morali
> da identifikuju taj srpski jezik, kojeg Vuk Karadzic nije hteo da
koristi
> za
> srpski knjizevni jezik. Ali, ni tada ni danas, nema tragova tog
"odbacenog
> srpskog jezika". Nema drugog, osim Vukovog jezika - ni u Dalmaciji, ni u
> Crnoj Gori, ni u Dubrovniku, ni u Lici, ni na Kordunu, ni na Zumberku,
ni
> na
> Baniji, ni u Sremu, ni u Slavoniji, ni u Baranji, ni u Hercegovini, ni u
> Bosni, ni u Sumadiji, ni u Vojvodini, ni u Raskoj, ni u Madarskoj, ni u
> Rumuniji - medu tamosnjim Srbima.
>
> A ako iz ovog ugla pogledamo hrvatski jezik, zakljucicemo da je slika
> drukcija. Hrvati su uzeli srpski narodni jezik za sluzbeni jezik
hrvatske
> drzave, ali je lako identifikovati odbaceni hrvatski jezik. Njime govore
> Hrvati, rasprostranjeni od Zagreba do slovenacke i madarske granice i
tamo
> do Virovitice, odakle se prostire Mala Vlaska ili Mala Srbije, gde vise
> nema
> Srba, jer su prognani - 1991-1995.
>
>
>
> U vreme dok su Hrvati govorili jedino svojim maternjim jezikom,
> lingvistima
> nije padalo na pamet da taj jezik poistovecuju sa srpskim, niti su se
> mogli
> navesti na zakljucak da su srpski i hrvatski dijalekti nekog zajednickog
> juznoslovenskog jezika, kako ce se to falsifikovati posle smrti Vuka
> Karadzica. U vreme kad ce hrvatski intelektualci prisvojiti (opet
> prisvajanje) ilirsko ime za svoje nacionalno obelezje (u Austriji su
samo
> Srbe zvali Ilirima), francuski lingvista Ami Bue, svom delu "La Turquie
> d'Europe", II tom, Paris, 1840, pise:
>
> "Srpski jezik je bogat, lakonski, energican i harmonican: on podjed****o
> dobro pistaje i muskom i zenskom polu i upotrebljava se isto tako srecno
> za
> opevanje ljubavnih neznosti, kao i velikih i krvavih podviga Boga
Marsa..
> Srbi poseduju mnogo mnogo lepe poezije i samo to bi trebalo da nas
obaveze
> da ucimo njihov jezik. Poznati suradovi izvesnih filologa da pronadu
> potpuno
> zajednicke korene grckog i srpskog jezika. Hrvati, s obzirom na
siromastvo
> svoje literature i na neredovnost svog jezika, nisu uspeli da stvore
> posebnu
> literaturu, vec su bili prisiljeni da se priblize Srbima i da se sluze
> njihovim jezikom, na takav nacin da su spali na to da im predloze da se
s
> njima ujedine pod banalnim nazivom Ilirstva. Medutim, Srbi su odbacili
> ovaj
> podmukli predlog, ciji je cilj iscezavanje srpske nacionalnosti."
>
>
>
> Nema sta, ovaj uceni Francuz je prorocki napisao da ce Hrvati,
> prisvajanjem
> srpskog jezika, ****aditi na iscezavanju srpskog naroda - ne samo
njegovim
> fizickim istrebljenjem, o tome ne govorimo u ovom zapisu. To iscezavanje
> vidimo i na hercegovackom podrucju, za koje Hrvati misle da
> hrvatskog --zbog
> katolika Hercegovaca. U proslom veku, katolicki svestenici u Hercegovini
> su
> znali da su Srbi. Jedan od njih, don Ivo Rajic, skupljao je srpske
narodne
> pjesme, ali se iznenadio kad ih je Matica hrvatska objavila kao
"hrvatske
> narodne pjesme". Svestenik Rajic je poslao Matici Hrvatskoj protestno
> pismo:
>
> "Na znanje Matici hrvatskoj, iz Hercegovine, Trebinja, u juliju 1896.
Kad
> sam ja potpisani bio godine 1884. gimnazijalac u Dubrovackom sjemenistu,
> imao sam profesora Srpskog jezika (u skoli se zvao srpsko-hrvatski) dum
> Balda Glavica, sada, cini mi se, paroha na Sipanu. Mene je velecasni dum
> Baldo Glavic svjetovao, e bi bilo lijepo da pokupim u Hercegovini
nekolko
> narodnijeh pjesama, sto se uz gusle kite - pa da te pjesme dum Baldu
> donesem, jer da on ima jos takovijeh pjesama, sto je, i on isti, sabrao
iz
> naroda. Ja sam se bio dozvao svome profesoru i, preko praznika skolske
> godine, u svom rodnom mjestu, u Dracevu, iskupo lijepih Srpskijeh
pjesama.
> To sam predao dum Baldu Glavicu, dosavsi u Dubrovnik, pocetkom skolske
> godine, a to je bilo 1884.
>
> Izjavljujem kako meni dum Glavic Baldo nije kazao nikada kako ce se te
> pjesme zvati "hrvacke" - jer, da bi ja to znao, ne bih ih, doista, dao
da
> se
> tako nazivaju. a jesu li to Srpske narodne pjesme, mogao bi se svak
> uvidijeti, samo kad bi iste prostio."
>
>
>
> Ovaj katolicki svestenik, jasno je, Hercegovce - i katolike i
pravoslavne
> vidi kao Srbe.
>
> O srpskom jeziku Dubrovnika i Hercegovine, pisao je i hrvatski istoricar
> Natko Nodilo, jedan od retkih hrvatskih intelektualaca koji svoje naucno
> delo nije stavio u sluzbu velikih sila. Nije srpsku kulturu krao i
> pripisivao je hrvatskom nasledu. Svoju doslednost istini, dokazao je i u
> svom delu: Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovacka
> (Jugoslavenska
> akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1883, sveska 65, strane od 92.
do
> 128), gde je o jeziku u Dubrovniku napisao:
>
> "U Dubrovniku, ako i ne od prvog pocetka, a ono od pamtivjeka, govorilo
se
> srpski: govorilo - kako od pucana, tako od vlastele; kako kod kuce, tako
u
> javnom zivotu i u opcini, a srpski je bio i raspravni jezik".
>
>
>
> Hrvatska drzava pokusava sve da svoj sluzbeni jezik promovise kao jezik
> koji
> se razlikuje od sluzbenog jezika u srpskim drzavama. Pocela je borba i
na
> katedrama filoloskih fakulteta u svetu. Hrvati se trude da se umesto
> srpsko-hrvatskog izucava hrvatski jezik i rado bi prihvatili da se tamo
> predaje i srpski jezik. No, tesko je podmititi ljude verne nauci. Oni
> znaju
> da je jezik kojim se govori u Beogradu i Zagrebu jedan, isti. U
> objasnjenju
> toga, najjasniji je bio Per Jakobson, lingvista iz Danske. U intervjuu
> "Politici", 13. januara 2000, rekao je, izmedu ostalog:
>
> "Jednog dana ce, mozda, moci da se govori o srpskom i hrvatskom jeziku,
> ali
> to je jos mnogo daleko. To zavisi od toga koliko ce kajkavski dijalekat
da
> utice na hrvatski standardni jezik".
>
>
>
> Profesor Jakobson nas vraca na pocetak price. Treba mu verovati da
> hrvatskog
> jezika u sluzbenoj upotrebi nece biti, ako se ne bude koristio kajkavski
> jezik.
>
> Ovaj kojim sada govore u Hrvatskoj je srpski jezik. A to je ono radi
cega
> smo i poceli ovu raspravu - hrvatski treba sacuvati, da ne bi delio
> sudbinu
> oko 6000 svetskih jezika, koji su, po svemu sudeci, osudeni na umiranje.
> Hrvatski ne mora da bude u takvoj grupi - i radi kulturnog nasleda i
radi
> oko milionipo ljudi, koji jos uvek, bar u okviru ****odice, govore
njime.
>
>
>
> Jezicka polemika sa Bunjevcima
>
>
>
>
>
> DEMOKRATSKI SAVEZ HRVATA
>
> U VOJVODINI - D S H V -
>
>
>
> Beogradski put 31
>
> 24 000 Subotica
>
> Republika Srbija
>
>
>
>
>
> P R I O P C E N J E Z A J A V N O S T
>
>
>
> Broj: 107/2007
>
> Subotica, 26. srpnja 2007.
>
>
>
> Demokratski savez Hrvata u Vojvodini najostrije se protivi uvodenju
> nastavnog programa za nize razrede osnovne skole nazvanog "Bunjevacki
> govor
> s elementima nacionalne kulture", jer se ikavski dijalektalni govor
backih
> Bunjevaca vec njeguje u okviru nastave koja se u subotickim skolama
izvodi
> na hrvatskome jeziku, ali i samoga nastavnog predmeta hrvatski jezik s
> elementima nacionalne kulture, koji se predaje u vojvodanskim skolama.
>
>
>
> Nastavni predmet "bunjevacki govor s elementima nacionalne kulture" ne
> temelji se na pravilima struke, vec su se njegovi tvorci rukovodili
> politikantskim razlozima. Svi stariji autori u navedenoj dijalektalnoj
> ikavskoj knjizevnosti smatrali su se Bunjevcima-Hrvatima, te je
> neovlastenim
> koristenjem njihovih djela otvorena mogucnost pravne zastite autorskih
> prava
> nasljednika. Kako, osim toga, ovaj nastavni program sadrzi vise
> neistinitih
> podataka, nuzno ga je staviti van snage.
>
>
>
> DSHV posebno naglasava da, osim na sjeveru Backe, Bunjevci zive i u
> Madarskoj, Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj, kao i da je ikavica
dijalekt
> kojim govori daleko najveci broj Hrvata u Dalmaciji, Lici, Primorju,
Bosni
> i
> Hercegovini, Slavoniji te na drugim prostorima na kojima zivi hrvatski
> narod, i da nigdje, osim u Srbiji, nije s****o da su Bunjevci hrvatska
> etnicka skupina a ikavica hrvatski dijalekt, a sto tvorci ovog nastavnog
> programa i oni koji su ga odobrili ili nisu znali ili su ovo svjesno
> zanemarili.
>
>
>
> Iz toga razloga, DSHV podrzava Otvoreno pismo sto ga je najvisim
hrvatskim
> drzavnim tijelima uputila skupina tridesetak istaknutih Hrvata-Bunjevaca
> iz
> Vojvodine, te upucuje poziv svim zainteresiranima da se daljnji potpisi
> pot****e Otvorenom pismu mogu dati u prostorijama DSHV-a.
>
>
>
> Petar Kuntic,
>
> Predsjednik DSHV-a
>
>
>
>
>
> Reagovanje na priopcenje Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini br. 107
>
>
>
> Dragi Bunjevci, nadam se da se necete ljutiti ako iznesem svoje
misljenje
> o
> sustini hrvatske nacije - izvorne hrvatske nacije i delova prikljucenih
> toj
> naciji (naravno politickim, ili politikantskim postupcima).
>
>
>
> Vi ikavsko narecje srpskog jezika vezujete za hrvatsku naciju, a to je
> naucno najneutemeljeniji korak. Hrvatski jezik, ako uzmemo u obzir
> narecja,
> ima samo EKAVSKO NARECJE - i nijedno drugo. Tu je hrvatski jezik
istovetan
> ostalim slovenskim. Samo srpski jezik ima tri: ekavsko, jekavsko i
ikavsko
> narecje. Ikavsko narecje je u srednjem veku bilo najrasprostranjenije -
> bilo
> je knjizevno u Bosni. Sve povelje bosanskih vladara su pisane ikavicom -
a
> ti vladari su se zvali ''kraljem Srbljem''. Mnoge povelje i Stefana
> Lazarevica su na ikavici. Naravno, Mletacka Republika, uz pomoc Turske,
> pokatolicila je najvise Srba ikavaca. Da biste bili obavesteni, reci cu
> Vam
> da krajem 18. stoleca u Sinju nije bilo nijednog katolika, u Mostaru je
> bilo
> samo 6, u Livnu nijedan, itd. Navodna hrvatska imena: Stipe, Jure,
Ive...
> bila su odomacena jos dok su dalmatinski Srbi bili svi pravoslavne vere.
> Backe Bunjevce su Turci naselili u Panoniju iz Juzne Dalmacije i
> Hercegovine, posto su podigli zestok usta**** protiv Turaka 1594/95.
> Kasnije
> su pokatoliceni. Zanimljivo je da su stanovnici Istre bili pravoslavne
> vere
> do pocetka 17. stoleca i zvali su se Srbima. O tome je sacuvano pismo
> zagrebackog biskupa Benedikta Vinkovica iz 1639. godine.
>
>
>
> Sto se tice Hrvata i hrvatskog jezika, u pitanju je jedinstven slucaj na
> svetu. Hrvati su jedini narod koji se odrekao svog jezika i za knjizevni
> je
> preuzeo jezik susednog naroda - srpski jezik. Jer, hrvatski je samo
jezik
> Hrvata u Zagorju. Udaljen je od srpskog vise nego bugarski. U 19.
stolecu
> je
> nacinjena velika podvala - proglasen je ''kajkavskim dijalektom''.
Zasto?
> Dijalekt se moze izbaciti iz knjizevne upotrebe, pa za knjizevni
> proglasiti
> neki drugi dijalekt. Tako je i srpski jezik proglasen ''stokavskim
> dijalektom''. Onda je receno, uzecemo taj dijalekt. Bila je to
kolonijalna
> politika velikih sila. Pomocu jezika - pokatoliciti, pa pohrvatiti Srbe
-
> u
> Istri, Vinodolskom, Bosni i Hercegovini, Dalmaciji, Krajini, itd. Znate,
> do
> pocetka 20. stoleca, na hrvatskom su napisane mnoge knjige i objavljeni
> prevodi sa stranih jezika. Na njemu je pisao i Krleza. Taj jezik bi se
> morao
> sacuvati, jer je deo svetske bastine. A UNESKO spasava ugrozene jezike.
> Medjutim, UNESKO nema na spisku hrvatski jezik, jer tamo (kao hrvatski)
> figurira srpski.
>
>
>
> Vezivati ikavski dijalekt srpskog jezika za hrvatsku naciju je nenaucno.
> Eto, moj kraj je ikavski. Roden sam na Kupresu. I u susednim opstinama
se
> govori ikavica: Livno i Duvno. Govore ga i pravoslavni i katolici.
Inace,
> ikavski se i danas govori u Srbiji - u ostini Azbukovica. Govorio se
> ikavski
> i u okolini Beograda u vreme Prvog srpskog ustanka. Poslusajte pesme o
> Karadjordju - peva ih Svetlana Stevic, ikavske su. Beograd je, pod
> uticajem
> pismenih Vojvodjana, presao na ekavicu.
>
> Uskoro ce u Novom Sadu biti naucni skup o srpskom i hrvatskom jeziku.
Tamo
> cete cuti i srpske i evropske lingviste o kolonijalnom inzinjeringu u
> lingvistici jugoslovenskih naroda. Tim inzinjeringom je izbacen hrvatski
> jezik iz upotrebe.
>
>
>
> Srdacan pozdrav
>
> Slobodan Jarcevic
>
> 11.160 Beograd
>
> Radivoja Mrkovica 16/5
>
>
>
>
|
