Indikativno je da ****uka nije poslata na hr.sci.jezik.
Pokusal sam dobit pojasnjenje sa navedene adrese goodcop78@[EMAIL PROTECTED]
ali nitko
ne odgovara.
Mislim da je ****uka jako nacionalisticka.
Sto vise grupa to je ****uka manje interestantna. Ova je cak i
ekstreman primer posto bila poslata i na soc.culture.australia, i kao
takva je tipican flame bait - kontroverzna ****uka koja sa velikom
verovatnocom izaziva burne reakcije.
Medjutim nitko se cak i ne obazire na ovakve gluposti.
"Old & Grumpy" <t.seput@[EMAIL PROTECTED]
> wrote in message
news:aL3xj.33795$v57.13734@[EMAIL PROTECTED]
> Kako izgleda daje vasa Majka 'CIGANKA a otac ALBANEZ
> zasto vi niste Serb niti Hrvat
>
> "sv.Mihailo" <goodcop78@[EMAIL PROTECTED]
> wrote in message
> news:SSTFi.34433$4A1.6871@[EMAIL PROTECTED]
>> Slobodan Jarcevic: Hrvatski jezik umire jer su se Hrvati opredelili
>> da zbog
>> lepote jezika usvoje Srpski kao svoj maternji jezik
>>
>>
>>
>> Hrvatski jezik umire!
>>
>>
>>
>> Iako je hrvatski jezik iz grupe najstarijih evropskih jezika on kao
>> deo
>> svetske kulturne bastine iscezava. Danasnja hrvatska drzava ga
>> pokusava
>> odbraniti sasvim pogresnim metodama, dok ga UNESKO ne spasava, jer
>> nema
>> sluha za politicku odbranu jezika.
>>
>>
>>
>> Presudu hrvatskom jeziku je donela hrvatska intelektualna elita u
>> devetnaestom stolecu, kad je odlucila da se odrekne svog maternjeg
>> (hrvatskog) jezika i u drzavnu administraciju uvede srpski jezik -
>> kao
>> sluzbeni. Time je hrvatski jezik izbrisan iz spiska zivih. A srpski
>> jezik
>> je, tom merom u Hrvatskoj, dobio novo ime. Prvo: "hrvatski ili
>> srpski",
>> "srpskohrvatski", pa "hravatskosrpski", pa "hrvatski standardni
>> jezik" i, na
>> kraju, "hrvatski".
>>
>>
>>
>> No, ovde nam nije cilj da se bavimo sudbinom srpskog, ali da bi se
>> jednostavnije shvatila zla kob hrvatskog jezika, potrebno je
>> objasniti da je
>> ona uslovljena manipulacijom - preuzimanjem srpskog jezika, pod
>> izgovorom da
>> je to jezik Hrvata. Manipulacije srpskim jezikom nisu prestale ni
>> danas -
>> one se izrazavaju malo drukcije. Tako sto neko, iz nekog razloga -
>> strateskog cepanja Srba, odluci da stvori novu naciju od Srba. Tada
>> se
>> "namece potreba" da se i ime jezika tih Srba promeni. Primer je
>> svez - Srbi
>> muslimani nece vise da budu Srbi. Hoce da budu "Bosnjaci" i oblace
>> srpski
>> jezik u haljine "bosnjacke". Najnoviji nacionalni i jezicki
>> inzenjering se
>> obavlja u Crnoj Gori - tamo se stvara "crnogorska nacija" i
>> "crnogorski
>> jezik", a deo stanovnistva (Srbi muslimani) uverava da govori
>> "bosnjackim
>> jezikom", a deo (Srbi katolici) da govori "hrvatskim jezikom".
>>
>>
>>
>> To je lakrdija koju su Hrvati u Hrvatskoj vec usavrsili. Ali, oni su
>> to
>> ucinili u vreme kad im se to nije zameralo. Njihovo tisucugodisnje
>> robovanje
>> u granicama tudih drzava je kod Srba izazivalo i samilost i
>> solidarnost, pa
>> nisu ni primetili da je Hrvatima prisvajanje srpskog jezika bio samo
>> strateski korak (zamisljen u kabinetima Beca i Vatikana) ka
>> rasrbljavanju i
>> postepenom pohrvacenju Srba katolika, ciji su srpski jezik proglasili
>> hrvatskim. Inace, s hrvatskim jezikom nikad ne bi uspeli pohrvatiti
>> Srbe
>> katolike: Dalmacije, Hercegovine, Bosne, Crne Gore, Dubrovnika,
>> Slavonije,
>> Baranje, Srema, Zumberka, Like, Korduna, Baranje, pa i grada
>> Karlovca - na
>> domaku Zagreba. Da im je, nekim cudom, Sabor u Zagrebu po****io
>> hrvatski
>> jezik za knjizevni - Srbi katolici bi se cudom cudili takvoj
>> lakrdiji. Bez
>> srpskog jezika u drzavnoj upotrebi, Hrvatska bi ostala u svojim
>> povjesnim
>> granicama, onim granicama koje su obelezene rasprostranjenoscu
>> izvornog
>> hrvatskog jezika - zagorskog, mozda: kajkavskog. S hrvatskim jezikom,
>> ne bi
>> se moglo hrvatsko ime preneti na dubrovacke gospare ili hercegovske
>> gorstake, jer oni nikad nisu imali dodira s pripadnicima hrvatskog
>> naroda, a
>> hrvatski su mogli razumeti toliko koliko i bilo koji drugi slovenski
>> jezik -
>> ceski, slovenacki, poljski, slovacki.
>>
>>
>>
>>
>> Hrvatska drzava ubija hrvatski jezik
>>
>>
>> Odbacivanje maternjeg jezika u Hrvatskoj i preuzimanje za sluzbenu
>> upotrebu
>> jezika drugog naroda je svojevrsan fenomen u svetu. Takvog primera
>> vise
>> nema. Tamo gde su kolonijalne sile ugrozile jezike domorodac, cini se
>> sve da
>> se ti jezici ocuvaju i uvedu u sluzbenu upotrebu. U Hrvatskoj je
>> potpuno
>> drukcije. Drzava cini sve da hrvatski jezik iscezne - da odumre, kako
>> bi se
>> to reklo marksisticki. On se ne predaje ni u obdanistima, ni u
>> osnovnim, ni
>> u srednjim skolama, ni na univerzitetima. Na njemu se ne stvaraju ni
>> naucna,
>> ni umetnicka dela. Ne stampaju se ni knjige na hrvatskom, niti se on
>> koristi
>> na racunarima.
>>
>> Da bi se drzava narugala samrtniku na odru, u Hrvatskoj se hrvatski
>> jezik
>> koristi jos jedino u humoristickim delima - zaista, crni humor.
>> Toliko malo
>> hrvatskog jezika mogu (jos) da razumeju Hrvati iz Hrvatske, a vrlo
>> tesko (i
>> toliko) Srbi prevedeni u Hrvate.
>>
>>
>>
>> UNESKO nije registrovao postojanje hrvatskog jezika
>>
>> UNESKO je telo Ujedinjenih nacija koje brine o svetskoj kulturnoj
>> bastini.
>> Pod njegovom zastitom su stare gradevine, stari rukopisi, knjige,
>> religiozni
>> objekti, muzika i druga kulturna dobra svih naroda. Posebna briga
>> vodi se o
>> ocuvanju svih jezika sveta - cak i onih kojima govori jos jedva
>> nekoliko
>> desetina ljudi. Svaki jezik je civilizacijsko blago i svojevrsan
>> arheoloski
>> lokalitet, u kojem se mogu naci ****uke iskona i dekodirati sadrzaji
>> zivljenja najstarijih ljudskih zajednica.
>>
>> Hrvatski je u grupi najstarijih jezika Evrope, jer je u ****odici
>> slovenskih
>> jezika. (Zapadnoevropski jezici su mladi - nastali iz latinskog, po
>> drzavnoj
>> volji kolonijalne Rimske Imperije. Herodot je zapisao da je i grcki
>> jezik
>> novijeg datuma, ako se u****eduje sa jezicima balkanskih
>> starosedelaca, iz
>> kojih su Grci pozajmljivali reci za svoj buduci jezik, koji ce,
>> kasnije,
>> izuzetno zaduziti Civilizaciju).
>>
>>
>>
>> Hrvatski, kao stari jezik, morao bi da se nade na listi jezika koji
>> su
>> ugrozeni i UNESKO bi, na osnovu svog radnog programa, morao da
>> preduzme sve
>> da ga sacuva od izumiranja. Ne treba sumnjati da bi se poslenici
>> nauke u
>> ovom telu Ujedinjenih nacija bespogovorno prihvatili ovog zaduzenja -
>> samo
>> kad bi znali da hrvatski jezik postoji i da je ugrozen. Nazalost,
>> hrvatski
>> nije na spisku ni ugrozenih ni neugrozenih jezika. Na UNESKO-ovom
>> spisku
>> njega nema. Pod njegovim imenom je samo srpski jezik. A hrvatski je
>> jedino
>> na samrtnickom odru - i hrvatska drzava rado ocekuje njegovu smrt.
>> Hrvati
>> nece pozvati hitnu pomoc za njegovo spasavanje, iako za tako nesto
>> jos nije
>> kasno. Boje se da bi prezdraveli Zagorac bio velika smetnja
>> teritorijalnom
>> integritetu drzave. Mozda ce poziv za spas hrvatskog jezika uputiti
>> Srbi.
>> Io****o su, bez obzira na gorka iskustva, uvek bili jedini narod koji
>> je
>> prijateljski pruzao ruku Hrvatima. Drugog takvog naroda, u svom
>> okruzenju,
>> Hrvati nemaju - ni danas.
>>
>>
>>
>>
>> O povjesti srpskog ili hrvatskog jezika
>>
>>
>> Hrvatski linvisti se nece sloziti ni s jednom cinjenicom u ovom
>> tekstu.
>> Mnogo su mastila potrosili da bi dokazali da su Srbi prisvojili
>> "hrvatski
>> knjizevni jezik" i mnogo su ljuti na Vuka Stefanovica Karadzica sto
>> je dosao
>> u "hrvatsku" Hercegovinu i iz nje odneo "najcistiji hrvatski govorni
>> jezik"
>> - 1817. Ako bismo bili malo strpljiviji (ne dokazujuci da je
>> Hercegovina
>> srpska pokrajina - u svakom smislu), mogli bismo hrvatske ucenjake
>> zamoliti
>> da nam objasne kako je, onda, Dositej Obradovic (1790), pre Vuka
>> Karadzica,
>> mogao da obilazi krajeve zapadno od Drine i da tamo (pa i u Severnoj
>> Dalmaciji) poducava decu na srpskom jeziku. On je roden u Banatu (u
>> Srbiji)
>> i nikako nije mogao iz njega poneti hrvatski jezik. Prilikom svog
>> boravka u
>> Trstu, opet je bio medu Srbima i ti Srbi su citali njegova dela -
>> pisana na
>> srpskom jeziku. U oslobodenoj Srbiji, Dositej Obradovic ce biti prvi
>> ministar prosvete - 1811.
>>
>> Za to vreme, u Zagrebu se govorilo nemackim ili madarskim, a u
>> okolini
>> Zagreba hrvatskim - zagorskim, iliti kajkavskim. A to je jezik, rekli
>> smo,
>> koji se od srpskog razlikuje vise nego sto se, recimo, razlikuje
>> bugarski od
>> srpskog.
>>
>>
>>
>> Bilo bi dobro da nam hrvatski ucenjaci odgovore i na pitanje sta je
>> bilo sa
>> srpskim jezikom, ako uzmemo da je Vuk Karadzic (iz nekog razloga)
>> prisvojio
>> hrvatski jezik za sluzbenu upotrebu u srpskim drzavama. Onda bi oni
>> morali
>> da identifikuju taj srpski jezik, kojeg Vuk Karadzic nije hteo da
>> koristi za
>> srpski knjizevni jezik. Ali, ni tada ni danas, nema tragova tog
>> "odbacenog
>> srpskog jezika". Nema drugog, osim Vukovog jezika - ni u Dalmaciji,
>> ni u
>> Crnoj Gori, ni u Dubrovniku, ni u Lici, ni na Kordunu, ni na
>> Zumberku, ni na
>> Baniji, ni u Sremu, ni u Slavoniji, ni u Baranji, ni u Hercegovini,
>> ni u
>> Bosni, ni u Sumadiji, ni u Vojvodini, ni u Raskoj, ni u Madarskoj, ni
>> u
>> Rumuniji - medu tamosnjim Srbima.
>>
>> A ako iz ovog ugla pogledamo hrvatski jezik, zakljucicemo da je slika
>> drukcija. Hrvati su uzeli srpski narodni jezik za sluzbeni jezik
>> hrvatske
>> drzave, ali je lako identifikovati odbaceni hrvatski jezik. Njime
>> govore
>> Hrvati, rasprostranjeni od Zagreba do slovenacke i madarske granice i
>> tamo
>> do Virovitice, odakle se prostire Mala Vlaska ili Mala Srbije, gde
>> vise nema
>> Srba, jer su prognani - 1991-1995.
>>
>>
>>
>> U vreme dok su Hrvati govorili jedino svojim maternjim jezikom,
>> lingvistima
>> nije padalo na pamet da taj jezik poistovecuju sa srpskim, niti su se
>> mogli
>> navesti na zakljucak da su srpski i hrvatski dijalekti nekog
>> zajednickog
>> juznoslovenskog jezika, kako ce se to falsifikovati posle smrti Vuka
>> Karadzica. U vreme kad ce hrvatski intelektualci prisvojiti (opet
>> prisvajanje) ilirsko ime za svoje nacionalno obelezje (u Austriji su
>> samo
>> Srbe zvali Ilirima), francuski lingvista Ami Bue, svom delu "La
>> Turquie
>> d'Europe", II tom, Paris, 1840, pise:
>>
>> "Srpski jezik je bogat, lakonski, energican i harmonican: on
>> podjed****o
>> dobro pistaje i muskom i zenskom polu i upotrebljava se isto tako
>> srecno za
>> opevanje ljubavnih neznosti, kao i velikih i krvavih podviga Boga
>> Marsa..
>> Srbi poseduju mnogo mnogo lepe poezije i samo to bi trebalo da nas
>> obaveze
>> da ucimo njihov jezik. Poznati suradovi izvesnih filologa da pronadu
>> potpuno
>> zajednicke korene grckog i srpskog jezika. Hrvati, s obzirom na
>> siromastvo
>> svoje literature i na neredovnost svog jezika, nisu uspeli da stvore
>> posebnu
>> literaturu, vec su bili prisiljeni da se priblize Srbima i da se
>> sluze
>> njihovim jezikom, na takav nacin da su spali na to da im predloze da
>> se s
>> njima ujedine pod banalnim nazivom Ilirstva. Medutim, Srbi su
>> odbacili ovaj
>> podmukli predlog, ciji je cilj iscezavanje srpske nacionalnosti."
>>
>>
>>
>> Nema sta, ovaj uceni Francuz je prorocki napisao da ce Hrvati,
>> prisvajanjem
>> srpskog jezika, ****aditi na iscezavanju srpskog naroda - ne samo
>> njegovim
>> fizickim istrebljenjem, o tome ne govorimo u ovom zapisu. To
>> iscezavanje
>> vidimo i na hercegovackom podrucju, za koje Hrvati misle da
>> hrvatskog --zbog
>> katolika Hercegovaca. U proslom veku, katolicki svestenici u
>> Hercegovini su
>> znali da su Srbi. Jedan od njih, don Ivo Rajic, skupljao je srpske
>> narodne
>> pjesme, ali se iznenadio kad ih je Matica hrvatska objavila kao
>> "hrvatske
>> narodne pjesme". Svestenik Rajic je poslao Matici Hrvatskoj protestno
>> pismo:
>>
>> "Na znanje Matici hrvatskoj, iz Hercegovine, Trebinja, u juliju 1896.
>> Kad
>> sam ja potpisani bio godine 1884. gimnazijalac u Dubrovackom
>> sjemenistu,
>> imao sam profesora Srpskog jezika (u skoli se zvao srpsko-hrvatski)
>> dum
>> Balda Glavica, sada, cini mi se, paroha na Sipanu. Mene je velecasni
>> dum
>> Baldo Glavic svjetovao, e bi bilo lijepo da pokupim u Hercegovini
>> nekolko
>> narodnijeh pjesama, sto se uz gusle kite - pa da te pjesme dum Baldu
>> donesem, jer da on ima jos takovijeh pjesama, sto je, i on isti,
>> sabrao iz
>> naroda. Ja sam se bio dozvao svome profesoru i, preko praznika
>> skolske
>> godine, u svom rodnom mjestu, u Dracevu, iskupo lijepih Srpskijeh
>> pjesama.
>> To sam predao dum Baldu Glavicu, dosavsi u Dubrovnik, pocetkom
>> skolske
>> godine, a to je bilo 1884.
>>
>> Izjavljujem kako meni dum Glavic Baldo nije kazao nikada kako ce se
>> te
>> pjesme zvati "hrvacke" - jer, da bi ja to znao, ne bih ih, doista,
>> dao da se
>> tako nazivaju. a jesu li to Srpske narodne pjesme, mogao bi se svak
>> uvidijeti, samo kad bi iste prostio."
>>
>>
>>
>> Ovaj katolicki svestenik, jasno je, Hercegovce - i katolike i
>> pravoslavne
>> vidi kao Srbe.
>>
>> O srpskom jeziku Dubrovnika i Hercegovine, pisao je i hrvatski
>> istoricar
>> Natko Nodilo, jedan od retkih hrvatskih intelektualaca koji svoje
>> naucno
>> delo nije stavio u sluzbu velikih sila. Nije srpsku kulturu krao i
>> pripisivao je hrvatskom nasledu. Svoju doslednost istini, dokazao je
>> i u
>> svom delu: Prvi ljetopisci i davna historiografija dubrovacka
>> (Jugoslavenska
>> akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1883, sveska 65, strane od
>> 92. do
>> 128), gde je o jeziku u Dubrovniku napisao:
>>
>> "U Dubrovniku, ako i ne od prvog pocetka, a ono od pamtivjeka,
>> govorilo se
>> srpski: govorilo - kako od pucana, tako od vlastele; kako kod kuce,
>> tako u
>> javnom zivotu i u opcini, a srpski je bio i raspravni jezik".
>>
>>
>>
>> Hrvatska drzava pokusava sve da svoj sluzbeni jezik promovise kao
>> jezik koji
>> se razlikuje od sluzbenog jezika u srpskim drzavama. Pocela je borba
>> i na
>> katedrama filoloskih fakulteta u svetu. Hrvati se trude da se umesto
>> srpsko-hrvatskog izucava hrvatski jezik i rado bi prihvatili da se
>> tamo
>> predaje i srpski jezik. No, tesko je podmititi ljude verne nauci. Oni
>> znaju
>> da je jezik kojim se govori u Beogradu i Zagrebu jedan, isti. U
>> objasnjenju
>> toga, najjasniji je bio Per Jakobson, lingvista iz Danske. U
>> intervjuu
>> "Politici", 13. januara 2000, rekao je, izmedu ostalog:
>>
>> "Jednog dana ce, mozda, moci da se govori o srpskom i hrvatskom
>> jeziku, ali
>> to je jos mnogo daleko. To zavisi od toga koliko ce kajkavski
>> dijalekat da
>> utice na hrvatski standardni jezik".
>>
>>
>>
>> Profesor Jakobson nas vraca na pocetak price. Treba mu verovati da
>> hrvatskog
>> jezika u sluzbenoj upotrebi nece biti, ako se ne bude koristio
>> kajkavski
>> jezik.
>>
>> Ovaj kojim sada govore u Hrvatskoj je srpski jezik. A to je ono radi
>> cega
>> smo i poceli ovu raspravu - hrvatski treba sacuvati, da ne bi delio
>> sudbinu
>> oko 6000 svetskih jezika, koji su, po svemu sudeci, osudeni na
>> umiranje.
>> Hrvatski ne mora da bude u takvoj grupi - i radi kulturnog nasleda i
>> radi
>> oko milionipo ljudi, koji jos uvek, bar u okviru ****odice, govore
>> njime.
>>
>>
>>
>> Jezicka polemika sa Bunjevcima
>>
>>
>>
>>
>>
>> DEMOKRATSKI SAVEZ HRVATA
>>
>> U VOJVODINI - D S H V -
>>
>>
>>
>> Beogradski put 31
>>
>> 24 000 Subotica
>>
>> Republika Srbija
>>
>>
>>
>>
>>
>> P R I O P C E N J E Z A J A V N O S T
>>
>>
>>
>> Broj: 107/2007
>>
>> Subotica, 26. srpnja 2007.
>>
>>
>>
>> Demokratski savez Hrvata u Vojvodini najostrije se protivi uvodenju
>> nastavnog programa za nize razrede osnovne skole nazvanog "Bunjevacki
>> govor
>> s elementima nacionalne kulture", jer se ikavski dijalektalni govor
>> backih
>> Bunjevaca vec njeguje u okviru nastave koja se u subotickim skolama
>> izvodi
>> na hrvatskome jeziku, ali i samoga nastavnog predmeta hrvatski jezik
>> s
>> elementima nacionalne kulture, koji se predaje u vojvodanskim
>> skolama.
>>
>>
>>
>> Nastavni predmet "bunjevacki govor s elementima nacionalne kulture"
>> ne
>> temelji se na pravilima struke, vec su se njegovi tvorci rukovodili
>> politikantskim razlozima. Svi stariji autori u navedenoj
>> dijalektalnoj
>> ikavskoj knjizevnosti smatrali su se Bunjevcima-Hrvatima, te je
>> neovlastenim
>> koristenjem njihovih djela otvorena mogucnost pravne zastite
>> autorskih prava
>> nasljednika. Kako, osim toga, ovaj nastavni program sadrzi vise
>> neistinitih
>> podataka, nuzno ga je staviti van snage.
>>
>>
>>
>> DSHV posebno naglasava da, osim na sjeveru Backe, Bunjevci zive i u
>> Madarskoj, Bosni i Hercegovini te Hrvatskoj, kao i da je ikavica
>> dijalekt
>> kojim govori daleko najveci broj Hrvata u Dalmaciji, Lici, Primorju,
>> Bosni i
>> Hercegovini, Slavoniji te na drugim prostorima na kojima zivi
>> hrvatski
>> narod, i da nigdje, osim u Srbiji, nije s****o da su Bunjevci
>> hrvatska
>> etnicka skupina a ikavica hrvatski dijalekt, a sto tvorci ovog
>> nastavnog
>> programa i oni koji su ga odobrili ili nisu znali ili su ovo svjesno
>> zanemarili.
>>
>>
>>
>> Iz toga razloga, DSHV podrzava Otvoreno pismo sto ga je najvisim
>> hrvatskim
>> drzavnim tijelima uputila skupina tridesetak istaknutih
>> Hrvata-Bunjevaca iz
>> Vojvodine, te upucuje poziv svim zainteresiranima da se daljnji
>> potpisi
>> pot****e Otvorenom pismu mogu dati u prostorijama DSHV-a.
>>
>>
>>
>> Petar Kuntic,
>>
>> Predsjednik DSHV-a
>>
>>
>>
>>
>>
>> Reagovanje na priopcenje Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini br.
>> 107
>>
>>
>>
>> Dragi Bunjevci, nadam se da se necete ljutiti ako iznesem svoje
>> misljenje o
>> sustini hrvatske nacije - izvorne hrvatske nacije i delova
>> prikljucenih toj
>> naciji (naravno politickim, ili politikantskim postupcima).
>>
>>
>>
>> Vi ikavsko narecje srpskog jezika vezujete za hrvatsku naciju, a to
>> je
>> naucno najneutemeljeniji korak. Hrvatski jezik, ako uzmemo u obzir
>> narecja,
>> ima samo EKAVSKO NARECJE - i nijedno drugo. Tu je hrvatski jezik
>> istovetan
>> ostalim slovenskim. Samo srpski jezik ima tri: ekavsko, jekavsko i
>> ikavsko
>> narecje. Ikavsko narecje je u srednjem veku bilo
>> najrasprostranjenije - bilo
>> je knjizevno u Bosni. Sve povelje bosanskih vladara su pisane
>> ikavicom - a
>> ti vladari su se zvali ''kraljem Srbljem''. Mnoge povelje i Stefana
>> Lazarevica su na ikavici. Naravno, Mletacka Republika, uz pomoc
>> Turske,
>> pokatolicila je najvise Srba ikavaca. Da biste bili obavesteni, reci
>> cu Vam
>> da krajem 18. stoleca u Sinju nije bilo nijednog katolika, u Mostaru
>> je bilo
>> samo 6, u Livnu nijedan, itd. Navodna hrvatska imena: Stipe, Jure,
>> Ive...
>> bila su odomacena jos dok su dalmatinski Srbi bili svi pravoslavne
>> vere.
>> Backe Bunjevce su Turci naselili u Panoniju iz Juzne Dalmacije i
>> Hercegovine, posto su podigli zestok usta**** protiv Turaka 1594/95.
>> Kasnije
>> su pokatoliceni. Zanimljivo je da su stanovnici Istre bili
>> pravoslavne vere
>> do pocetka 17. stoleca i zvali su se Srbima. O tome je sacuvano pismo
>> zagrebackog biskupa Benedikta Vinkovica iz 1639. godine.
>>
>>
>>
>> Sto se tice Hrvata i hrvatskog jezika, u pitanju je jedinstven slucaj
>> na
>> svetu. Hrvati su jedini narod koji se odrekao svog jezika i za
>> knjizevni je
>> preuzeo jezik susednog naroda - srpski jezik. Jer, hrvatski je samo
>> jezik
>> Hrvata u Zagorju. Udaljen je od srpskog vise nego bugarski. U 19.
>> stolecu je
>> nacinjena velika podvala - proglasen je ''kajkavskim dijalektom''.
>> Zasto?
>> Dijalekt se moze izbaciti iz knjizevne upotrebe, pa za knjizevni
>> proglasiti
>> neki drugi dijalekt. Tako je i srpski jezik proglasen ''stokavskim
>> dijalektom''. Onda je receno, uzecemo taj dijalekt. Bila je to
>> kolonijalna
>> politika velikih sila. Pomocu jezika - pokatoliciti, pa pohrvatiti
>> Srbe - u
>> Istri, Vinodolskom, Bosni i Hercegovini, Dalmaciji, Krajini, itd.
>> Znate, do
>> pocetka 20. stoleca, na hrvatskom su napisane mnoge knjige i
>> objavljeni
>> prevodi sa stranih jezika. Na njemu je pisao i Krleza. Taj jezik bi
>> se morao
>> sacuvati, jer je deo svetske bastine. A UNESKO spasava ugrozene
>> jezike.
>> Medjutim, UNESKO nema na spisku hrvatski jezik, jer tamo (kao
>> hrvatski)
>> figurira srpski.
>>
>>
>>
>> Vezivati ikavski dijalekt srpskog jezika za hrvatsku naciju je
>> nenaucno.
>> Eto, moj kraj je ikavski. Roden sam na Kupresu. I u susednim
>> opstinama se
>> govori ikavica: Livno i Duvno. Govore ga i pravoslavni i katolici.
>> Inace,
>> ikavski se i danas govori u Srbiji - u ostini Azbukovica. Govorio se
>> ikavski
>> i u okolini Beograda u vreme Prvog srpskog ustanka. Poslusajte pesme
>> o
>> Karadjordju - peva ih Svetlana Stevic, ikavske su. Beograd je, pod
>> uticajem
>> pismenih Vojvodjana, presao na ekavicu.
>>
>> Uskoro ce u Novom Sadu biti naucni skup o srpskom i hrvatskom jeziku.
>> Tamo
>> cete cuti i srpske i evropske lingviste o kolonijalnom inzinjeringu u
>> lingvistici jugoslovenskih naroda. Tim inzinjeringom je izbacen
>> hrvatski
>> jezik iz upotrebe.
>>
>>
>>
>> Srdacan pozdrav
>>
>> Slobodan Jarcevic
>>
>> 11.160 Beograd
>>
>> Radivoja Mrkovica 16/5
>>
>>
>>
>>
>
>
|
